Zakonom o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi od 1. srpnja 2019. na snagu stupa obveza izdavanja elektroničkih računa u javnoj nabavi. Naručitelji su u obvezi primanja elektroničkog računa već od 1. prosinca 2018. ukoliko im dobavljač isti pošalje umjesto papirnatog računa. Ovaj newsletter donosi poseban osvrt na ovu vrlo aktualnu temu za sve proračune i proračunske korisnike. U proteklom razdoblju zaprimili smo veliki broj upita korisnika vezano za zaprimanje i izdavanje  elektroničkih računa u javnoj nabavi stoga smo pripremili newsletter koji u prvom dijelu donosi osvrt na provedbu propisa o e-računima u javnoj nabavi te izuzeća od primjene Zakona iz nadležnosti Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, a u drugom dijelu daje pregled knjigovodstvenih evidencije vezanih uz korištenje elektroničkog računa u sustavu proračuna iz nadležnosti Ministarstva financija.

Provedba propisa o e-računima u javnoj nabavi

1. Novine uvedene Zakonom

Obuhvatnost Zakona

Zakonom se primarno prvi put uvodi obligatorno korištenje elektroničkim računima (e-računima) u poslovanju tijela državne i javne uprave – B2G (business to government), G2G (government to government).Zakon je već uveo obvezu zaprimanja e-računa u postupcima javne nabave od 1. prosinca 2018. za javne i sektorske naručitelje te uvodi obvezu izdavanja e-računa za izdavatelje računa i e-računa – dobavljače u postupcima javne nabave od 1. srpnja 2019. godine.

Kako to konkretno izgleda u praksi:

  • Primjer 1. ZAPRIMANJE: javni naručitelj, primjerice, osnovna škola u postupku javne nabave kupuje / nabavlja npr. uređaj za skeniranje te od 1. prosinca 2018. mora zaprimiti i ne smije odbiti e-račun ako dobavljač uređaja za skeniranje pošalje takav račun. Ako dobavljač softvera izda papirnati račun, javni naručitelj zaprimit će papirnati račun budući da je papirnato izdavanje e-računa u javnoj nabavi moguće do 1. srpnja 2019. godine.
  • Primjer 2. IZDAVANJE: Dobavljač uređaja za skeniranje u postupku bagatelne nabave na temelju ponude i narudžbenice koju je izdao naručitelj, od 1. srpnja 2019. godine MORA izdati javnom / sektorskom naručitelju e-račun, a javni / sektorski naručitelj ga mora zaprimiti, obraditi i arhivirati u onom obliku u kojem ga je zaprimio.

Stoga, od 1. srpnja 2019. godine eliminiraju se papirnati računi iz postupaka javne i bagatelne nabave te u navedenim postupcima više neće biti moguće izdavanje papirnatih računa. Naime, bilo je potrebno ostaviti prijelazno razdoblje (1. 12. 2018. – 1. 7. 2019.) između obveze zaprimanja i obveze izdavanja e-računa upravo zbog obveze izdavanja elektroničkih računa za dobavljače odnosno izdavatelje elektroničkih računa, kako bi svoje računovodstvene sustave, ERP-ove i sl. infrastrukturno prilagodili elektroničkom načinu fakturiranja i uspješno implementirali europsku normu za e-račun.

Također, posebno je bitno istaknuti kako će Zakon obuhvatiti veći volumen e-računa, budući da je područje primjene Zakona prošireno i na postupke nabave male ili bagatelne vrijednosti, odnosno ispod pragova od 200.000,00 kn za nabave roba i usluga te nabavu radova ispod 500.000,00 kn. Zakon se stoga odnosi na cjelokupnu javnu nabavu pa i na tzv. nabavu putem narudžbenica, ako narudžbenica ima sva bitna obilježja ugovora, dakle, i na nabave male vrijednosti tzv. bagatelnu nabavu.

Izuzeća od primjene Zakona / Na koje se postupke i obveze Zakon ne odnosi?

Odredbe Zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi ne odnose se na područja izuzeta od javne nabave, sukladno Zakonu o javnoj nabavi. Zakon se ne primjenjuje ni na elektroničke račune izdane po izvršenju ugovora o javnoj nabavi koji spadaju u područje primjene zakona kojim se uređuje javna nabava, ako su nabava i izvršenje ugovora proglašeni tajnima. Također, za gotovinska i kartična plaćanja npr. službenom karticom javnog / državnog dužnosnika, gradonačelnika, ministra, direktora javnog poduzeća, ravnatelja škole i sl. koju se upotrebljava ad hoc, za plaćanje npr. poslovnih ručaka, cestarina, mostarina, usluga prijevoza taksijem i sl. – nije potrebno izdavati e-račune. Predmetno je područje već uređeno Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom te ga nije bilo potrebno dvostruko normirati.

Zakon o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi se također NE odnosi, primjerice, na:

  • fakturiranje zakupa poslovnih prostora i najma stanova u vlasništvu JLP(R)S-ova pravnim osobama – npr. sportska dvorana koju škole iznajmljuju sportskim klubovima – nije u smislu ovog Zakona javna nabava pa se ne moraju izdavati e-računi. Također, u tom se slučaju radi o stjecanju prihoda, a ne o trošenju proračunskih sredstava. Drugi primjer je poslovni prostor koji Grad Zagreb iznajmljuje privatnom poduzeću – za najam predmetnog prostora Grad Zagreb nije obvezan izdati e-račun privatnom poduzeću. Međutim, ako Grad Zagreb poslovni prostor iznajmljuje nekom javnom / sektorskom naručitelju npr. nekom ministarstvu, morao bi mu za isti izdati e-račun budući da je u ulozi naručitelja javni naručitelj odnosno ministarstvo.
  • fakturiranja komunalne naknade pravnim / fizičkim osobama
  • fakturiranja komunalnih usluga pravnim / fizičkim osobama (odvoz komunalnog otpada, opskrba vodom i sl.) – međutim, ako se na strani naručitelja također nalazi javni / sektorski naručitelj, koji tu uslugu naručuje postupkom javne nabave – Ugovorom ili narudžbenicom, u tom slučaju obvezno je izdavanje e-računa
  • fakturiranja stambene pričuve za gradske stanove od strane zgrade, a posredstvom upravitelja (npr. GSKG prema Gradu Zagrebu)
  • fakturiranja obveza JLRS-u zbog kojih je JLRS osnovao neko trgovačko društvo (npr. fakturiranje održavanja cesta koje Ceste Jastrebarsko fakturiraju svom osnivaču – Gradu Jastrebarsko ili Dugoselski komunalac svom osnivaču Gradu Dugom Selu, na čijem području obavlja poslove organiziranog sakupljanja, prijevoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, upravlja s dvama gradskim grobljima i s gradskom tržnicom, te obavlja poslove održavanja javnih površina i poslove čišćenja javnih površina)
  • fakturiranje školarina fizičkim / pravnim osobama nije javna nabava (također predstavlja stjecanje prihoda, a ne trošenje proračunskih sredstava)
  • fakturiranje toplih obroka (škole fakturiraju fizičkim osobama – roditeljima)
  • prodaju zemljišta fizičkim i pravnim osobama – jer se tad ne radi o javnoj nabavi već o kupoprodaji nekretnina (najčešće u ulozi kupca nije javni / sektorski naručitelj već fizička ili pravna osoba privatnog prava, ako je kupac javni / sektorski naručitelj – prodavatelj mora izdati e-račun)
  • prefakturiranje režijskih troškova (struja, voda) prema korisnicima u npr. Gradskoj upravi (Porezna uprava, Ured državne uprave)
  • naknada 10 % za uređenje voda prema npr. Hrvatskim vodama i sl.

U svakom slučaju, potrebno je posebno voditi računa o tome tko je naručitelj pa ako je naručitelj javni / sektorski naručitelj, dobavljač će mu gotovo uvijek morati izdati e-račun. S druge strane, ako je naručitelj fizička ili pravna osoba (privatnog prava, npr. poduzeće), ne postoji obveza dobavljača (izdavatelja računa) za izdavanjem e-računa budući da se radi o odnosu B2B u kojem slučaju fakturiranje ne uređuje ovaj Zakon, već Zakon o porezu na dodanu vrijednost.

2. Europski standard – norma za e-račun

Direktiva 2014/55/EU kao i nacionalni Zakon o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi propisuju i europski standard za e-račun, prema kojem je javna i državna uprava obvezna prihvatiti i obraditi zaprimljene elektroničke račune od svojih dobavljača.

Gospodarski subjekti koji su željeli obavljati djelatnosti prekogranične nabave, pa i prekogranične trgovine, često su se morali uskladiti s novom normom o elektroničkom izdavanju računa svaki put kada bi ulazili na novo tržište. Naime, u državama članicama postojalo je i upotrebljavalo se više od nekoliko svjetskih, nacionalnih, regionalnih normi za elektroničko izdavanje računa.  Upravo je to postojanje mnogostrukih normi koje nisu bile interoperabilne među državama članicama rezultiralo pretjeranom složenošću, pravnom nesigurnošću i dodatnim operativnim troškovima za gospodarske subjekte koji su se koristili elektroničkim fakturiranjem diljem država članica. Događale su se situacije da bi po okončanom prekograničnom postupku nabave naručitelju bilo onemogućeno zaprimanje e-računa jer je isti bio izrađen prema standardu različitom od onoga kojeg je, primjerice, upotrebljavao naručitelj. Tim zakonodavnim okvirom na razini EU-a i na razini Republike Hrvatske prepreke prekograničnoj trgovini i prekograničnoj nabavi će se smanjiti.

Normizacija elektroničkog izdavanja računa također nadopunjuje napore u vezi s promicanjem korištenja elektroničkom javnom nabavom kako je navedeno u relevantnim odredbama Direktive 2014/24/EU i Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća. Naime, Europska komisija zatražila je od Europskog odbora za normizaciju (CEN) izradu potrebnih normi za elektronički račun i prateće dokumente te svi javni i sektorski naručitelji, u skladu s Direktivom 2014/55/EU, imaju obvezu prihvaćanja elektroničkih računa prema normi EU-a o e-računu i sintaksama e-računa koje ta norma definira. Europska norma za e-račun, koja je prihvaćanjem Hrvatskog zavoda za norme postala i hrvatskom normom za e-račun, obvezna je za sve države članice. Objavljena je službeno u listopadu 2017. godine.  Norma ne ulazi u načine razmjene e-računa i ne propisuje metode ili postupke za isto, već samo daje blage smjernice oko mogućih modela razmjene.

3. Nacionalna centralna platforma za razmjenu e-računa u javnoj nabavi

Evolucijskim razvojem modela razmjene e-računa tri modela razmjene pojavljuju se kao najprihvaćenija: izravna razmjena (P2P – Peer2Peer), 4corner ili četverokutni model, 3corner ili trokutni model. Izravna razmjena kao model u ovom slučaju javnih naručitelja neprimjenjiva je zbog enormnog (N) broja konekcija, što u praksi znači da bi svaki naručitelj morao biti kolektiran sa svakim dobavljačem izravno odnosno natjecatelj u javnoj nabavi / dobavljač mora imati N broj konekcija (s potencijalno različitim modelima i standardima) kako bi se spojio sa svakim od N broja javnih i sektorskih naručitelja. Tu su i konekcije javnih i sektorskih naručitelja s drugim javnim i sektorskim naručiteljima onda kad se jedno od njih nalazi u ulozi natjecatelja / dobavljača.

Nadalje, trokutni model također nije bio primjenjiv model razmjene budući da podrazumijeva kako naručitelj i dobavljač imaju istog informacijskog posrednika, a što bi dovelo do potpune centralizacije i segmentacije tržišta.

Tržišno najliberalniji model razmjene e-računa, četverokutni model, također nije bio primjenjiv zbog nepostojanja interkonekcije informacijskih posrednika i jedinstvenog registra korisnika e-računa jer u Republici Hrvatskoj:

  • informacijski posrednici za razmjenu e-računa nemaju povezane registre i nisu javni kod svih
  • protokoli za razmjenu informacija o korisnicima nisu standardizirani
  • ne postoji mehanizam koji bi omogućavao upotrebu distribuiranog registra korisnika e-računa
  • ne postoji centralni registar u koji bi svi informacijski posrednici bili obvezni upisivati svoje korisnike.

Potrebno je, stoga, bilo izraditi hibridnu verziju trokutnog i četverokutnog modela prema kojem bi svi računi razmijenjeni u sustavu javne nabave prolazili kroz jednu pristupnu točku – nacionalnu centralnu platformu za razmjenu e-računa.  Na toj pristupnoj točki – nacionalnoj centralnoj platformi za razmjenu e-računa – spojeni bi bili svi: javni naručitelji (izravno), sektorski naručitelji (izravno ili neizravno), lokalna samouprava (izravno ili neizravno) i informacijski posrednici sa svojim korisnicima – javnim / sektorskim naručiteljima.

Tim načinom svi sudionici komuniciraju prema jednoj pristupnoj točki – centralnoj platformi – čime se značajno štede resursi potrebni za integracije. Pritom je propisan i jedinstveni protokol koji primjenjuju svi sudionici u procesu razmjene e-računa, a svi sudionici / obveznici Zakona obavljaju i registraciju na nacionalnoj centralnoj platformi čime se ujedno stvara i jedinstvena evidencija, tj. registar korisnika e-računa u Republici Hrvatskoj. Tako, primjerice, pošiljatelj e-računa ne mora voditi brigu gdje i kako da isti pošalje već podatke dostavlja pristupnoj točki, a proces preusmjeravanja (rutanja) pristupna točka obavlja samostalno na temelju dostavljenih podataka javnih i sektorskih naručitelja odnosno njihovih informacijskih posrednika.

Naime, dosadašnje tržište informacijskih posrednika bilo je poprilično segmentirano. Na istom je djelovalo svega nekoliko informacijskih posrednika koji nemaju javno objavljene registre korisnika e-računa i registri korisnika e-računa nisu im povezani, protokoli za razmjenu informacija o korisnicima nisu standardizirani, a ne postoje mehanizmi koji bi omogućavali upotrebu distribuiranog registra korisnika. Isto tako nije postojao centralni registar u koji bi svi informacijski posrednici bili obvezni upisivati svoje korisnike, a koji je dobra praksa drugih država članica i na temelju čega je primjena e-računa tim državama u porastu. Posljedica su bile neuređeno tržište informacijskih posrednika, zatvaranje pružatelja usluga informacijskog posredništva i zatvoreni registri, a događalo se i da se nekim informacijskim posrednicima nisu mogli poslati računi vlastitih korisnika jer nije bilo interkonekcije. Predmetnim se, stoga, modelom nacionalne centralne platforme za razmjenu e-računa omogućio funkcionalan ekosustav koji će generirati poslove ne samo za informacijske posrednike, već i za sustavne integratore, softverske tvrtke te tvrtke koje sudjeluju u razvoju poslovnih procesa.

Tko je skrbnik nacionalne centralne platforme i tko ima ulogu centralnog informacijskog posrednika?

Republika Hrvatska je Zakonom o državnoj informacijskoj infrastrukturi i Uredbom o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu odlučila konsolidirati svoje IT usluge te je definirala pružatelje dijeljenih usluga (centar dijeljenih usluga – CDU). Pružatelji usluga CDU-a su: APIS, FINA, CARNet, AKD. Određivanje FINA-e kao informacijskog posrednika za određene javne naručitelje u konkretnom Nacrtu prijedloga Zakona svoje utemeljenje, stoga, nalazi u navedenom Zakonu o državnoj informacijskoj infrastrukturi, Uredbi o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu te Odluci Vlade Republike Hrvatske o zaprimanju strukturiranih računa u elektroničkom obliku i pratećih isprava za tijela državne uprave / proračunske korisnike državnog proračuna iz 2015. godine.

Na temelju navedenih propisa dijeljenu uslugu za praćenje poslovnog procesa zaprimanja e-računa te poslove informacijskog posredništva za tijela državne uprave / proračunske korisnike državnog proračuna Republike Hrvatske, FINA pruža od 2016. godine. Predmetni je centralni sustav / platformu FINA uspostavila još 2016. godine, a putem tog sustava elektroničke račune zaprimaju središnja tijela državne uprave, ali i druga javna tijela, poput jedinica lokalne, područne i regionalne samouprave.

Tim se Zakonom na temelju pozitivnih iskustava u provedbi navedene odluke i uloge FINA-e kao pružatelja dijeljenih usluga samo proširuje već dodijeljena uloga FINA-e kao informacijskog posrednika tako što FINA postaje obvezni centralni informacijski posrednik za zaprimanje i slanje elektroničkih računa i pratećih isprava za javne naručitelje kako su isti definirani u zakonu o javnoj nabavi, osim za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela javnog prava koja u iznosu većem od 50 % financiraju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane istih ili je više od polovine članova njihovih upravnih, upravljačkih ili nadzornih tijela imenovala jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te udruženja koje je osnovala jedna ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.  Navedeno znači da za sve druge javne naručitelje (tj. JL(P)RS-ovi i s njima povezana društva i subjekti), sektorske naručitelje i sve druge gospodarske subjekte – dobavljače koji izdaju elektroničke račune, FINA NIJE obvezni informacijski posrednik, već su isti za svog informacijskog posrednika slobodni birati bilo kojeg informacijskog posrednika na unutarnjem tržištu. FINA je stoga u dualnoj ulozi jer je kao centralni informacijski posrednik ujedno nadležna za upravljanje nacionalnom centralnom platformom za razmjenu e-računa na koju su se dužni povezati svi informacijski posrednici.

Neovisno o veličini, potrebi ili mogućnostima samog pravnog subjekta, nacionalna centralna platforma za razmjenu e-računa za državu je prilagođena upravo za onakav oblik rada kakav je pravnom subjektu potreban. Elektroničke račune moguće je, stoga, slati prema centralnoj platformi automatskom razmjenom putem mrežnih servisa / aplikacija, pomoću naprednog elektroničkog potpisa (metoda PKI), elektroničke razmjene podataka (metoda EDI) ili bilo koje metode poslovne kontrole koja omogućuje povezivanje računa s isporukama dobara i usluga. Pritom, izdavatelj / dobavljač u mogućnosti je odabrati hoće li e-račune slati izravno iz svog računovodstvenog sustava ili putem informacijskog posrednika koji je integriran i povezan s centralnom platformom / servisom e-račun za državu.

Sukladno odredbama Zakona, informacijski posrednik definira se kao pravna osoba koja, u skladu s europskom normom, pruža usluge zaprimanja i slanja elektroničkih računa i pratećih isprava, odnosno koja obavlja elektroničku razmjenu računa između izdavatelja e-računa i primatelja e-računa, a koja može obavljati i usluge upravljanja cjelokupnim poslovnim procesom izdavanja, zaprimanja, slanja i arhiviranja e-računa.

Informacijski posrednici osposobljeni za razmjenu e-računa sukladno normi za e-račun u Republici Hrvatskoj su:

  1. FINANCIJSKA AGENCIJA (FINA) – slanje i zaprimanje e-računa
  2. HRVATSKA POŠTA (HP) – zaprimanje e-računa
  3. Hrvatski telekom (HT) – slanje e-računa
  4. mSTART d. o. o. – slanje e-računa
  5. ELEKTRONIČKI RAČUNI d. o. o. (Moj eRačun) – slanje i zaprimanje e-računa
  6. Megatrend Redok d. o. o. (OMNIZON) – slanje e-računa
  7. Hitra produkcija dokumenata d. o. o. – slanje e-računa
  8. EDITEL ADRIA d. o. o. – slanje e-računa
  9. POS d. o. o. – slanje e-računa
  10. OPTIM IT d. o. o. – slanje e-računa
  11. Reverus d. o. o. – slanje e-računa

4. Provedbeni akti

Od 1. travnja 2019. godine na snazi su i dva provedbena akta zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi.

  1. Tehnički pravilnik ili Pravilnik o tehničkim elementima, izdavanju i razmjeni elektroničkog računa i pratećih isprava u javnoj nabavi (NN, br. 32/19) kojim se propisuju tehnički elementi elektroničkog računa, dužnosti korisnika centralne platforme, registracija izdavatelja elektroničkog računa, naručitelja i informacijskih posrednika, izdavanje i razmjena elektroničkog računa i pratećih isprava, poruke o zaprimanju i slanju elektroničkog računa i nemogućnost izdavanja i razmjene elektroničkog računa.
  2. Osim tehničkog Pravilnika, od 1. travnja 2019. godine na snazi je i Pravilnik o vrsti i visini naknada za usluge zaprimanja i slanja elektroničkih računa za javne naručitelje u javnoj nabavi (NN, br. 32/19).

Predmetnim se Pravilnikom utvrđuju vrsta i visina naknada koju FINA naplaćuje za usluge informacijskog posredništva slanja e-računa i korištenja centralnom platformom za javne naručitelje propisanih u članku 3. st. 6. Zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi te način plaćanja naknada. Visina naknada za obavljanje usluge informacijskog posredništva slanja e-računa i pratećih isprava za javne naručitelje određuje se prema broju poslanih e-računa javnog naručitelja.

Knjigovodstvene evidencije vezane uz korištenje elektroničkim  računom u sustavu proračuna

U skladu sa Zakonom o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi (NN, br. 94/18), svi javni i sektorski naručitelji obvezni su zaprimati i obrađivati te izvršiti plaćanje elektroničkih računa i pratećih isprava izdanih sukladno europskoj normi. U Hrvatskoj je za korištenje sustavom razmjene elektroničkih računa razvijen model centralne platforme kojom su integrirani svi javni i sektorski naručitelji te informacijski posrednici sa svojim naručiteljima, što omogućuje komunikaciju i interkonekciju između različitih informacijskih posrednika koji pružaju usluge zaprimanja i slanja elektroničkih računa.

Svi elektronički računi naslovljeni na javne naručitelje, neovisno o tome je li financijski posrednik naručitelja FINA ili neki drugi posrednik, moraju biti razmijenjeni kroz centralnu platformu za razmjenu elektroničkih računa kod FINA-e, odnosno kroz FINA-in servis eRačun za državu. Jedan od preduvjeta korištenja servisom e-Račun za državu, odnosno same razmjene elektroničkih računa je posjedovanje digitalnih certifikata. Digitalni certifikati upotrebljavaju se za uspostavu sigurne veze prema centralnoj platformi i elektroničko potpisivanje poruka u komunikaciji korisnika servisa e-Račun za državu. Digitalni certifikati, koji dokazuju primateljima elektroničkog računa da je elektronički račun koji su zaprimili autentičan, mogu se nabaviti od FINA-e ili nekog drugog povjerljivog izdavatelja certifikata.

Razdjeli državnog proračuna, njihovi proračunski korisnici, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te njihovi proračunski korisnici već posjeduju certifikate FINA-e za COP, RegZap, ePoreznu, za što FINA-i plaćaju naknadu u ovisnosti o definiranom modelu ugovora. Korištenje navedenim certifikatima računovodstveno se evidentira na osnovnom računu 32999 Ostali nespomenuti rashodi poslovanja.

Stoga, naručitelji koji se koriste FINA-inim servisima za zaprimanje, prihvat ili odbijanje te slanje elektroničkih računa, nisu obvezni kupovati novi digitalni certifikat s obzirom na to da im važi postojeći koji plaćaju u okviru e-paketa za druge FINA-ine i ostale javne elektroničke usluge, te pomoću njega pristupaju servisu e-Račun za državu.

Knjigovodstvena evidencija mjesečnog FINA-inog e-paketa kod proračunskog korisnika državnog proračuna koji ne posluje preko jedinstvenog računa državnog proračuna

Tablica 1

Knjigovodstvena evidencija mjesečnog FINA-inog e-paketa kod proračunskog korisnika državnog proračuna koji posluje preko jedinstvenog računa državnog proračuna

Tablica 2

Knjigovodstvena evidencija mjesečnog FINA-inog e-paketa kod jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

Tablica 3

Naručitelji koji su odabrali drugog informacijskog posrednika za razmjenu elektroničkih računa također se moraju registrirati na servis e-Račun za državu sukladno Pravilniku o tehničkim elementima, izdavanju i razmjeni elektroničkog računa i pratećih isprava u javnoj nabavi (NN, br. 32/2019), a za razmjenu elektroničkih računa koriste se tehničkim preduvjetima koje propisuje odabrani informacijski posrednik.

Pravilnikom o vrsti i visini naknada za usluge zaprimanja i slanja elektroničkih računa za javne naručitelje u javnoj nabavi (NN, br. 32/19) utvrđene su vrsta i visina naknada koju FINA naplaćuje javnim naručiteljima za usluge informacijskog posredništva i korištenja centralnom platformom. Visina naknade za uslugu korištenja centralnom platformom od strane javnih naručitelja, odnosno organizacijske jedinice javnih naručitelja FINA-i se plaća mjesečno u iznosu od 10,00 kuna.

Naknada za korištenje servisom e-Račun za državu računovodstveno se evidentira na osnovnom računu 32389 Ostale računalne usluge.

Knjigovodstvena evidencija mjesečne naknade za uslugu financijskog posredništva i korištenja servisom e-Račun za državu kod proračunskog korisnika državnog proračuna koji ne posluje preko jedinstvenog računa državnog proračuna

Tablica 4

Javni naručitelji koji su zakonskim odredbama izuzeti od obveze povjeravanja usluga informacijskog posredništva zaprimanja i slanja elektroničkih računa FINA-i, a za informacijskog posrednika su odabrali FINA-u, uslugu korištenja centralnom platformom također plaćaju mjesečno u iznosu od 10,00 kuna.

Knjigovodstvena evidencija kod jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mjesečne naknade za uslugu financijskog posredništva i korištenja centralne platforme

Tablica 5

Visina naknade za obavljanje usluge informacijskog posredništva slanja elektroničkih računa i pratećih isprava za javne naručitelje određena je Pravilnikom prema broju poslanih elektroničkih računa javnog naručitelja.

 

Knjigovodstvena evidencija naknade FINA-i za slanje 2.500 elektroničkih računa kod proračunskog korisnika državnog proračuna koji posluje preko jedinstvenog računa državnog proračuna (1.000 računa x 1,50 kn, 1.000 računa x 1,40 kn i 500 računa x 1,30 kn)

Tablica 6

Oni javni naručitelji koji su zakonskim odredbama izuzeti od obveze povjeravanja usluga informacijskog posredništva, zaprimanja i slanja elektroničkih računa FINA-i, te su odabrali drugog informacijskog posrednika za obavljanje spomenutih usluga, plaćaju naknadu koju su s odabranim informacijskim posrednikom ugovorili, a koja se može razlikovati od visine naknada definiranih Pravilnikom o vrsti i visini naknada za usluge zaprimanja i slanja elektroničkih računa za javne naručitelje u javnoj nabavi. I u tom slučaju naručitelji će naknadu posredniku za pružanje usluga informacijskog posredništva zaprimanja i slanja elektroničkih računa evidentirati na osnovnom računu 32389 Ostale računalne usluge.

Maja Radišić Žuvanić i Martina Štefković