Poštovani čitatelji!

Praznik rada ove je godine, na žalost mnogih od nas, pao u nedjelju. To ne umanjuje njegovu simboliku i povijesni značaj, ali svakako umanjuje radost kojom se neradni dani tijekom povijesti iščekuju na našim prostorima. K tome i vremenske prilike zbunjuju nas pa smo već spremljene jakne i kapute ponovo izvadili iz ormara, a roštilje ostavili da u garažama i podrumima čekaju ljepše dane. Sa zahlađenjem, vjetrovima, kišom i snijegom stigao je i paket Vladinih reformskih mjera.  Očekivano, usmjerene su načelno u četiri ključna područja: makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost, olakšavanje uvjeta poslovanja i bolja investicijska klima, učinkovitost i trasparentnost javnog sektora te bolje obrazovanje za tržište rada.

Oko ovako sročenih ciljeva zaista nema prijepora. Svima je jasno da smo to već davno trebali postići ili se barem tome približiti. Ali zato, čim se iznese i neka konkretna mjera koja bi, kao jedna od 60-ak najavljenih, trebala biti u funkciji ostvarenja navedenih širih ciljeva, u javnosti nastaje informativna pomutnja, nezadovoljstvo, najave prosvjeda i niz kritika. Naravno, prije svega, oporbenih, umirovljeničkih i sindikalnih. Tako je uvijek bilo. Zanimljivo da oporba uvijek zna da vladajući ne rade dobro, a čim se uloge zamijene, zamijeni se i spoznaja o tome. Zapravo, može se zaključiti da smo kontinuirano vrlo složni samo u dvije stvari. Prvo, hoćemo (jer moramo) u reforme, a drugo, te reforme ne trebaju „dirati“ nas, nego „njih“.  Nekoliko je svježih primjera tome, u vezi s prijedlozima aktualnih mjera. Zdravstveni sustav je u kroničnom financijskom deficitu i moramo ga uravnotežiti, ali ne damo 19 kuna više za dopunsko zdravstevno osiguranje niti pristajemo na racionaliziranje konzumiranja zdravstvene zaštite. Dakle, „uzmite nekom drugom“. Nadalje, trebamo aktivirati i unovčiti jalovu i nedovoljno efikasnu državnu imovinu, ali ne damo je prodati!

Sljedeće, hoćemo efikasniji javni sektor što logično implicira smanjenje administracije i tisućama suvišnih službenika koji će završiti na Zavodu za zapošljavanje. No, mi istovremeno hoćemo i smanjenje broja nezaposlenih!  Pritom naravno, u našim sredinama nema viškova. Dapače, premalo nas je. Hoćemo i veće mirovine te manji broj umirovljenika. Zato će rođeni prije 1961. godine raditi do 67. godine života, što će naravno smanjiti potrebu za novom radnom snagom, ali mi ni to nećemo. Naprotiv, mi hoćemo povećati broj zaposlenih i smanjiti nezaposlenost mladih koji sve više gledaju otići i odlaze preko granice. Možemo zaključiti da je poduzetnički sektor kriv za sve. Ne razvija se i ne zapošljava dovoljno, pa bi se možda trebali jače okrenuti izvozu. Trebalo bi možda pokušati napraviti „izvozni boom“ onih iz kluba „After 60“, koji su rezultat poslijeratnog „baby boom-a“ 1945. – 1955. g. Upravo pred njima je skoro umirovljenje i daljnji još veći problemi za naš mirovinski sustav.  Društvene mreže ovih su dana prepune karikatura i pošalica na ove teme. Jedna od njih, vrlo je dojmljiva jer prikazuje unuku koja, kao nezaposlena osoba honorarno gura u kolicima svoju baku na posao.  I tako, u svemu se ozbiljnom uvijek nađe i inspiracija za humor, ironiju i sarkazam.  To je ipak mnogo lakše, nego pronaći i provesti rješenja koja će pogodovati budućim naraštajima na podnošljivu „štetu“ sadašnjima. Predugo je bilo, a i danas je još uvijek obratno.

I zato okrenimo se lakšim temama. Primjerice, prošao je Međunarodni dan plesa, a ne tako davno  i Međunarodni dan poezije. Možda su neki čak i zaplesali na ulicama ili napisali u kafiću stihove kojima su su mogli platiti Julius Meinl kavu. Prednost pritom svakako su imali nezaposleni, koji imaju više vremena. Eto nisu ni oni u svemu zakinuti u odnosu na zaposlene.

Pred nama je i 3. svibanj – Međunarodni dan slobode medija. U znak obilježavanja toga dana, eto i vaš urednik uzeo si je malo slobode ironizirati neke ozbiljne teme iz bespuća sadašnje zbiljnosti. Ne zamjerite! Ozbiljnije sadržaje, kao i u svakom broju, naći ćete čim okrenete ovu uvodnu stranicu!

Srdačan pozdrav s poštovanjem!

Glavni urednik: prof. dr. sc. Davor Vašiček