Poštovani čitatelji!

Zakoračili smo u najljepši mjesec u godini. To posebice vrijedi za one koji puno borave na otvorenom, a dodao bih, i one koji malo prate elektroničke i tiskane medije. Za razliku od prirode koja budi optimizam, ljudsko djelovanje na mnogim razinama i područjima stalno nas nastoji držati u sumornoj jeseni i hladnoj zimi. Izbori u Francuskoj o kojima, kažu, ovisi prosperitet EU, globalno zveckanje nuklearnim oružjem između dva osobena lidera, situacija na Bliskom istoku i Turskoj, teroristički napadi koji su postali svakodnevica, atmosfera je u kojoj smo samo nemoćni promatrači. Zaista se možemo zapitati: »Quo vadis homine?«

Na domaćoj sceni svjedočimo prisutnim i nadolazećim gospodarskim, financijskim i političkim učincima saniranja i spašavanja Agrokora i još puno toga pod njegovim poslovnim plaštem. Da to ne bi bila jedina preokupacija medija, pobrinuli su se političari kojima je ovaj slučaj poslužio za razračunavanja koja su tinjala i čekala trenutak za eskalaciju. Tako su nadolazeći lokalni izbori „pali u drugi plan“, a pravo je pitanje hoćemo li ponovo na parlamentarne izbore ili će se vladajući na neko vrijeme „presložiti“. Posebno je zbunjujuće običnom građaninu – glasaču, tko je uopće u pravu?! Zar su naši propisi o funkcioniranju vrhovne vlasti tako nejasni i neprecizni da su svi i nitko u pravu. Ovisno tko propis tumači. A pritom se ne radi o nevažnim detaljima nego o krucijalnim stvarima kao što je smjenjivanje ministara, predsjednika Sabora i sl. I opet sve počinje ličiti na sportsku utakmicu u kojoj svaka navijačka skupina kategorički smatra da je baš njegova ekipa bolja i u pravu, a sudac se „pogubio“.

Kada sve to sagledamo, ispada da su najpametnije napravili oni koji su praznik rada proveli u parkovima i pritom dobili svoju porciju graha. Praznik rada uvijek iznova je i prilika za popratne manifestacije. Sindikati su kao i uvijek organizirali, ovaj puta slabo posjećene, prosvjede, a ove godine su stranke i kandidati za lokalne čelnike svoje štandove pridružili prvomajskim skupovima, jer su izbori vrlo blizu. Zanimljivo bi bilo analizirati koliko je među posjetiteljima prvomajskih skupova bilo onih koji nisu zaposleni. Imaju li i oni pravo na besplatni grah s obzirom na to da Praznik rada zasigurno nije njihov praznik? Možda bismo došli do kontroverznih spoznaja i ideje da se i za nezaposlene upriliči neki praznički ugođaj. A zanimljivo bi tada bilo vidjeti koliko bi se izbornih promidžbenih štandova i političkih uzvanika odazvalo toj zasigurno vrlo posjećenoj „proslavi“.

Za ovaj put bez osvrta na sadržaj časopisa. Nastojali smo kao i uvijek biti aktualni pa uzmite časopis pod ruku, prošetajte u prirodu i na miru ga prolistajte. Sigurno će vam nešto privući pažnju.

Srdačan pozdrav s poštovanjem!

Glavni urednik: prof. dr. sc. Davor Vašiček