Poštovani čitatelji!

Premda kalendarski još nije stiglo, ljeto nam je već poslalo svoje prethodnice: visoku temperaturu, sparinu i poneki „neverin“. Nije drugačije niti na političkoj sceni. Samo se potvrđuje nečija izreka da je „u politici moguće sve što se može izgovoriti“.

Lokalni izbori konačno su iza nas i sada naše brojne općine, gradovi i županije mogu nastaviti život. U pravilu bit će to po starom, jer izborima se ne dobiva novac, ne stižu investitori niti će poduzetnici postati inovativniji i poduzetniji. Poneko novo lice zasigurno neće radikalno promijeniti društvene, ekonomske i financijske tijekove lokalnih sredina.

Na državnoj razini čekamo „rekonfiguraciju“ Vlade s novim, za sada nepoznatim ministrima iz jednako tako nepoznatih političkih miljea. Donedavno svima poželjni politički partner, premosnica svih problema, postao je naglo svima nepoželjan. I sada valja „sašiti novo ruho“ iglom u rukama krojača, no s nedostatkom pokoje krpice i konca prihvatljive boje. Uspije li ga ipak sašiti bit će to sa „stiliziranim modnim umecima“ koji će nekima bosti oči, a nekima biti kompromisno prihvatljivi. Jedini je problem što se moda vrlo brzo mijenja i svaka sezona donosi novi modni trend. Ne znam zašto, ali sve do sada napisano asociralo me na naziv jedne ulice u gradu Pagu. Ulica se zove „Taki smo pa ca“ („Takvi smo pa što?“). Možda je upravo to jedini i univerzalni odgovor na brojna pitanja koja si danas postavljamo.

Usporedno sa zbivanjima na političkoj sceni traje financijska bitka za spašavanje Agrokora. Davatelji financijske „infuzije“, banke i dobavljači, pokušavaju isposlovati koliko-toliko povoljne aranžmane za spas svojih nagomilanih potraživanja, a država koja se „lex Agrokorom“ autoritarno umiješala i sama je postala konkretan financijski akter. Samo još ne znamo hoće je li joj konačna uloga biti jamac, sudužnik, arbitar ili tek promatrač u životnoj agoniji ovog velikog sustava.

Ali zato nas globalni „modni mačak“ ne prestaje „uveseljavati“ svojim odlukama. Posljednja odluka istupanju iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama naročito je zanimljiva. Pa zašto bi vodeća država svijeta bila dionik sporazuma, čiji je cilj ograničavanje globalnog zatopljenja, osiguravanje opskrbe hranom, ojačavanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatske promjene, razvoj novih „zelenih“ tehnologija i pomaganje ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju svojih nacionalnih planova o smanjenju emisija stakleničkih plinova kada to ne donosi profit?! Važno je da taj sporazum potpišu industrijski snažne države kao Hrvatska, Lihtenštajn, San Marino, Crna Gora i još deseci drugih podjednako moćnih.

U časopisu se naravno ne bavimo prethodno navedenim temama. Pokušali smo u ovom zakonodavnom vakuumu obraditi stručna pitanja koja će vam, nadamo se, biti korisna.

I na kraju, prije pozdrava, skrećem vam pažnju na nova pravila za ograničavanje upotrebe duhanskih i sličnih proizvoda. Za obrazovne i zdravstvene subjekte ona „odmiču“ pušenje na minimalno 20 metara od objekata u kojima se djelatnost obavlja. Kazne su drakonske, a inspektori spremni.

Srdačno i s poštovanjem!

Glavni urednik: prof. dr. sc. Davor Vašiček