Poštovani čitatelji! Po mnogočemu neobičnome ušli smo u ovogodišnje ljeto. Na burnoj političkoj pozornici imali smo prilike vidjeti kako najveća politička stranka „preko noći“ ostaje bez svojega lidera, kako lančanom reakcijom zbog nesloge pada Vlada i kako se samoraspušta Sabor. I evo nas opet u predizbornoj kampanji, vjerojatno s više-manje istim sudionicima i s više-manje istim izgledima na izborni rezultat. Kako je pred nama sezona godišnjih odmora, ovaj put ćemo vjerojatno poneko novo lice uz ona već dobro poznata, gledati na postavljenim jumbo-plakatima, ne samo na ulicama nego i na našim plažama.

Naime, veliki dio biračkog tijela, sudeći po najavljenim vrućinama, predizborno će razdoblje provoditi uz more i obale rijeka. Da bismo bili ravnopravni, bilo bi možda u redu da se kandidati sa svojim ambicijama i promidžbenim sloganima prezentiraju u kupaćim kostimima. To bi zasigurno bar djelomično doprinijelo i njihovoj transparentnosti. Ako ništa drugo, i vizualno bismo se osvjedočili da su i oni samo obični ljudi, kao i mi koji ih biramo za svoje „vođe“. Možda bismo si tada osvijestili činjenicu da to nisu nikakvi supermani ili superwomani, kakvima ih nerijetko prave mediji. Tada od njih ne bismo niti nerealno očekivali nadljudska djela. Ili mi to zapravo ne želimo? Nekada se stječe dojam da baš želimo i trebamo iluziju da nas vode nadljudski sposobna bića. No, u današnje demokratsko vrijeme sveznajućih medija, vrlo je teško, zapravo nemoguće stvarati i održavati takav kult ličnosti. Za to bismo morali biti dovoljno udaljeni kako bismo imali dojam nedostižnosti i neopipljivosti vođe. U protivnom, što smo mu bliže, vođa je u našim očima sve manji.

Početak ljeta, pogotovo muškom dijelu populacije, snažno je obilježio izvanredni nastup naše nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu u Francuskoj. Izvanredni, ne po konačnom rezultatu, ali svakako po prikazanoj igri i impresivnom zajedništvu igrača i brojnih navijača koji su ih bodrili na stadionima i uz TV ekrane. Još se jednom pokazalo da smo u svemu vrlo složni, samo nam za to treba protivnik izvan naših granica. Ako ga nema, ostajemo sami sa sobom ili sami protiv sebe. U to nas naročito uvjeravaju političari uz svesrdnu podršku medija. Uporno se potenciraju neke ideološke razlike, povijesne podjele naših djedova i pradjedova… Osobno vjerujem da se ni vi, kao niti ja, niste suočili s „nepomirljivim“ podjelama u tramvaju, na tržnici, u polju, crkvi, kafiću ili restoranu, na koncertu, plaži… Pa tko je to onda tako „podijeljen“, ako nismo mi službenici, radnici, seljaci, umirovljenici, studenti, djeca… !? I zašto? Možda zato što bez podjela mora tražiti neki drugi i drugačiji posao? Ili je nešto treće?

I posljednja stvar koju svakako ovdje valja spomenuti je Brexit. Narod bi rekao „tjerali su zeca, a istjerali su medvjeda“! Tako se doima ishod referenduma u Velikoj Britaniji. O daljnjim koracima i posljedicama ovih dana svi samo nagađaju. Zato to ovdje nećemo činiti. Možda je ipak potrebno samo podsjetiti da iz svih „tektonskih poremećaja“ ovakve vrste, bogati izađu još bogatiji, a siromašni još siromašniji. Osobno ne vjerujem da će i sada biti drugačije.

Za kraj, želim vam ugodno, toplo, sretno i bezbrižno ljeto!

Naš sljedeći broj časopisa izlazi koncem kolovoza, pa ne zaboravite ovaj dvobroj ponijeti sa sobom na plažu!

Glavni urednik: prof. dr. sc. Davor Vašiček