Sustav računovodsta neprofitnih organizacija od 1. siječnja 2015. uređen je Zakonom o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija (NN, br. 123/2014) i Pravilnikom o neprofitnom računovodstvu i računskom planu (NN, br. 01/2015). Temeljna računovodstve načela ovim propisima nisu mijenjana u odnosu na dosadašnje propise. Prema načinu knjiženja poslovnih promjena, načelima na kojima se temelje, cilju koji se želi ostvariti i poslovnim knjigama koje se vode, i dalje su moguća dva temeljna sustava knjigovodstva: jednostavno i dvojno knjigovodstvo. Pri vođenju jednostavnog knjigovodstva, u poslovnim knjigama se iskazuju poslovne promjene tek kada nastanu prometi gotovog novca, te prihodi i rashodi prema novčanom načelu.

Novčano računovodstveno načelo znači da se učinci transakcija i ostalih događaja priznaju ne kada nastanu, već kada se primi ili isplati novac i/ili novčani ekvivalent. Osnovno obilježje dvojnoga knjigovodstva jest da se svaku poslovnu promjenu obvezno evidentira usporedno na dva različita računa iz računskog plana, a na kojima uzrokuje promjene suprotne prirode. Dvojno knjigovodstvo omogućuje automatsku kontrolu, jer je iznos proknjižen na dugovnoj strani računa jednak iznosu proknjiženom na potražnoj strani. Granica za određivanje obveznika vođenja dvojnog knjigovodstva i predaje financijskih izvješća je i dalje 230.000,00 kuna. Međutim financijsko izvještavanje postaje obvezno za sve neprofitne organizacije, neovisno o vrsti računovodstva koje vode, ali u različitom opsegu.

Neprofitna organizacija čija je imovina u prethodne tri godine uzastopno imala vrijednost manju od 230.000,00 kuna, a godišnji je prihod ostvaren u istom razdoblju, iznosio je manje od 230.000,00 kuna te, ako su prošle najmanje tri godine od osnivanja, nije u obvezi vođenja dvojnog knjigovodstva i primjene računovodstvenog načela nastanka događaja. Neprofitna organizacija koja zadovoljava navedene kriterije dužna je voditi najmanje knjigu blagajne, knjigu primitaka i izdataka, knjigu ulaznih računa, knjigu izlaznih računa i popis dugotrajne nefinancijske imovine primjenom jednostavnog knjigovodstva i novčanog računovodstvenog načela. Ako se neprofitna organizacija koja zadovoljava uvjete za vođenje jednostavnog knjigovodstva odluči za primjenju dvojnog knjigovodstva, obvezna je primjenjivati odredbe ovoga Zakona isključivo u dijelu sastavljanja i predaje financijskih izvješća. To primjerice znači, da nije obvezna izrađivati godišnji program rada i financijski plan za njegovu provedbu ili provoditi samoprocjenu učinkovitog i djelotvornog funkcioniranja sustava financijskog upravljanja i kontrola sukladno odrebama ovoga Zakona, a što moraju sve neprofitne organizacije koje su obveznici vođenja dvojnog knjigovodstva.

Prihodi i rashodi u sustavima dvojnog knjigovodstva priznaju se uz primjenu računovodstvenog načela nastanka događaja. Primjena ovog računovodstvenog načela nastavak je dosadašnjeg postupanja koje je bilo utvrđeno Uredbom. Računovodstveno načelo nastanka događaja znači da se učinci transakcija i ostalih događaja priznaju kada nastanu. Zakon, kao i dosadašnja Uredba, definira recipročne i nerecipročne prihode uzimajući u obzir specifičnosti financiranja neprofitnih organizacija po članarinama, donacijama, pomoćima i sl. Recipročni prihodi (prihodi na temelju isporučenih dobara i usluga) priznaju se u izvještajnom razdoblju na koje se odnose pod uvjetom da se mogu izmjeriti neovisno o naplati, dok se nerecipročni prihodi (donacije, članarine, pomoći, doprinosi i ostali slični prihodi) priznaju u izvještajnom razdoblju na koje se odnose, pod uvjetom da su raspoloživi (naplaćeni) najkasnije do trenutka predočavanja financijskih izvješća za isto razdoblje.

Donacije povezane s izvršenjem ugovorenih programa (projekata i aktivnosti) priznaju se u bilanci kao odgođeni prihod uz priznavanje u prihode izvještajnog razdoblja razmjerno troškovima provedbe ugovorenih programa (projekata i aktivnosti), donacije povezane s nefinancijskom imovinom koja se amortizira priznaju se u bilanci kao odgođeni prihod uz priznavanje u prihode izvještajnog razdoblja na sustavnoj osnovi razmjerno troškovima uporabe nefinancijske imovine u razdoblju korištenja. Način priznavanja rashoda također se nije promijenio u odnosu na dosadašnje postupanje. Rashodi se priznaju u izvještajnom razdoblju na koje se odnose neovisno o plaćanju, a rashodi za utrošak kratkotrajne nefinancijske imovine u trenutku stvarnog utroška, odnosno prodaje. Troškovi nabave dugotrajne imovine se kapitaliziraju, a u rashode amortizacije priznaju se tijekom korisnog vijeka uporabe.

Za obveznike dvojnog knjigovodstva obvezna je i primjena propisanog računskog plana. Računski plan propisan je na četvrtoj razini (do razine odjeljka). U ovom izdanju, predložena je moguća analitička razrada propisanog računskog plana na petoj razini, no sukladno potrebama obveznici mogu slobodno propisane račune raščlanjivati na analitičkoj i subanalitičkohj razini.

Uz računski plan ovo izdanje sadrži i temeljne nove propise, što će vjerujemo pridonijeti njegovoj praktičnosti. Zakonom je još predviđeno donošenje Pravilnika o sustavu financijskog upravljanja i kontrola, izradi i izvršavanju financijskih planova neprofitnih organizacija i Pravilnika o izvještavanju u neprofitnom računovodstvu i Registru neprofitnih organizacija. Po donošenju ovih akata pripremit ćemo cjelovito izdanje o sustavu računovodstva i financijskog izvještavanja neprofitnih organizacija