Riječ urednika

Poštovani čitatelji!

U najavi prethodnog broja časopisa osvrnuli smo se na neuobičajeno blagu zimu koja kao da „razumije“ aktualni energetski i inflatorni trenutak, a evo ovih dana stigao je demantij. U danima izlaska ovoga časopisa još uvijek su neki dijelovi lijepe naše okovani snijegom i ledom. Ovih smo dana naime svjedočili svoj silini koju zima, posebice u našim gorskim krajevima, može pokazati. Posebnu neugodnu avanturu doživjeli su putnici koji su se zatekli na prometnicama u Lici i tamo satima čekali da ih interventne službe „izbave“ i smjeste u prihvatne centre. Tome u dobroj mjeri mogu zahvaliti i „hrabrim“ vozačima koji su s ljetnim gumama, ignorirajući sve propise i zabrane, a „podgrijani“ raznovrsnim euforijama, blokirali prometnice i izazvali lančane zastoje. No, i ova zimska epizoda je za nama i pred nama je proljeće koje, kao i svake godine, neumitno stiže. Na međunarodnom planu, posebice u svezi rata, na žalost nema novih dobrih vijesti. Traje, iscrpljuje, uništava i odnosi mlade živote. No, o tome smo dobro informirani kroz sve medije s naše strane sukoba. Najzanimljivije aktivnosti na domaćoj financijsko-političkoj sceni je emisija narodnih obveznica. Procjene Vlade o ponudi kupnje obveznica građanima u vrijednosti od milijardu eura pokazale su se dobrima. Prema izjavama ministra financija, interes je premašio ovaj iznos, a sada su na redu institucionalni investitori. Investicijski fondovi, mirovinski fondovi, društva za osiguranje… Tko god uložio u obveznice gubi bitku s inflacijom koja višestruko premašuje zajamčeni prinos od 3,25% . No, gubi je s nešto manjom „gol razlikom“. Ulagači su nedvojbeno oni koji nemaju dovoljno za ozbiljnija ulaganja ili ne znaju u što uložiti svoju štednju. Institucionalni investitori ulažu tuđu, tj. našu imovinu i za njih je minimiziranje rizika primarno, a prinos ili gubitak, kakav god bio nije njihov. Naš je. Dakle definitivno na štednji, ulaganjima u te institucionalne investitore gubimo svi, ali boljih opcija je vrlo malo ili su nedostupne većini, posebice malih, ulagača. U trenutnim okolnostima najisplativije je zadužiti se po aktualnim kamatnim stopama i uložiti sredstva, zapravo potrošiti, u svoje kratkoročne pa i srednjoročne potrebe. Tako ćemo kao kreditni dužnik koji plaća kamatu daleko ispod stope inflacije iskoristiti dio gubitaka štediša i ulagača u svoju korist. Bankama je uvijek isto. Posluju tuđim sredstvima i samo im je bitna razlika aktivne i pasivne kamate na tuđi novac. To je njihov prihod. Zaključujemo da je svaki oblik novčane štednje danas, a izgledno i neko dolazeće vrijeme, siguran put ka „tihom“ osiromašenju. Razmislite i djelujte. Ostavljamo vas u razmišljanju i srdačno pozdravljamo do sljedećeg broja!

Glavni urednik
Prof. dr. sc. Davor Vašiček